Vašar u Derventi
To je doživljaj koji skoro nisam imao i nemate pojma kako je to kada na ulazu u taj vašar s vaše desne strane stoji štand dr.Dabićem, pa kraj njega Dabić dok smo ga znali kao Karadžić a onda Mladić, Šešelj i svi dični heroji novije i starije četničke povijesti. Okrenete se lijevo a ono opet takav štand kao precrtan samo što tamo ima i neki Sava, to im je vald neki svetac. Krenete dalje kroz razdragano mnoštvo koje masovno kupuje te suvenire i nailazite na ogromnu zastavu FK Partizana i Crvene zvezde i ostalih klubova. Zastanem, pogledam jel ima dres od Željezničara možda kad me upita prodavačica ( a ona dobraaa) “Jel bre oš ti da kupiš nešta ili ćeš samo da gledaš” ma rekoh samo gledam i onda mi odjednom prestane više biti dobra bez obzira na dekolte i lijepe oči, pogotovo kada sam vidio onog krupnog frajera kraj nje kako me gleda.
Ajde Djoko idemo kaže mi Sale(ovo je bilo prvi puta da mi je nadimak dobro došao) i istog trena me prodavačica i Kevin Costner sa smiješkom isprate. Ajmo na janjetinu više jer mi se zgadilo gledanje na one štandove, kartonske kutije gdje se noževi prodaju poredani po veličini, od kuhinjskih pa do katana, bezbroj CD-a sa narodnom muzikom i svim onim njihovim gadostima.
Kada smo pojeli janjetinu koje je usput rečeno bila odlična i samo je ona bila dobra jer mi je zastao komad u grlu kad su mi skrenuli pozornost na tipa u crnoj majici koji broj premaloj ali samo vald da se bolje vide tetovaže četiri S, glava od Draže Mihajlovića a i na majici republika srpska na ćirilici a na prednjoj strani slika Karadžića i Mladića. Na glavi kokarda a on sav upljackan, musav, prljav i neznam kakav sve ne mlati po onoj janjetini i jebe majku onom konobaru i kaže mu da neće platiti jer je on borac.
Ajmo rekoh dosta mi je, nekako sam tek izgubio misleći da sjedamo u auto i bježimo kući ali jok, moji dragi prijatelji turisti bi išli pod mejanu na pevaljku!
E to je tek priča za sebe! Dolazimo pred ogromnu mejanu, vani jedno 15 velikih zvučnika, unutra isto toliko, masa ljudi, što starih što mladih i jedva se mi gurajući probijemo unutra i prvo što vidim je na stolu uz ritam Đanija (koji je usput uz Ćanu zvijezda šatora) mladu curu kojih dvadesetak godina kako u transu pleše hvatajući se za sise i poljevajući se pivom a pet stolova u krug uključujući i neku trojicu didova bez daha gleda show. Jebeš ples sa zvijezdama koju je ona gledanost imala.
Pivo dvadeset kuna, kako to pitamo konobara a on kaže da smo na živoj muziki i da je skuplje. Čovječe kao da Madonnu gledam. Završava Đani i dolazi neka pevaljka uz gromoglasan pljesak a ona sva mili bože grozna! Sise osmica na rubu ispadanja iz grudnjaka kojeg je još s 18 godina nosila a ona sada ima nekih 35-40, 30 kg viška i sa isto toliko viška šminke. A iza nje na stage sastavljen od gajbi jelena i tri fosne penju se dvije plesačice, a one, dah vam stane kad ih vidite, pogotovo ona plava. Dobraaa! Počinje pjesma prokleta je Amerika samo ovdje je prepravljena na Austrija i krene ples onih plesačica!
E ljudi pa to morate vidjeti, ona plava pleše, skače drma sisama i guzicom i uz samo jedan pokret tijelom natera onu crnu haljinicu da se digne i otkrije što više može a tek kad onda euri počmu sjevati, pa to se daje bez gledanja koliko se daje i to samo onoj plavoj a ona druga što s njom pleše na rubu plača što nju nitko ne doživljava. Imo sam dojam da će ovoj podmetnuti nogu i da će se počerupati. Onih djedova više nisam vidio, vjerovatno im je pozlilo.
Jedva nagovaram svoje drugare da idemo uz zvonjcanje da bi oni još ostali i kud su me uopće vodili kad znaju da to nevolim i na samom izlasku iz vašara, već vani ispraća nas pjesma “meni moji govorili strici pjevaj sine živjeli četnici”, e Djoko rekoh nikada više.
Ima još toga trebalo bi mi dan jedan da to sve opišem i poslije toga mi se nije dalo ići na berbu jer sam još pod dojmovima i berba bi bila kulturološki šok, normalni ljudi, sve civilizirano a ja za to još nisam spreman. Ja bi došao i postavio štand s noževima i piratskim CD-ima, navinio Karleušu i eto ti incidenta! (preneseno s našeg Foruma)