Kad vas uhvati onda je to ozbiljno. Prvo samo sjaje oči, potom se dlanovi znoje i konačno virus zahvaća cijelo tijelo. Govorimo o LFS groznici, točnije virusi kodnog imena FXR i FZR. Počinje nova sezona LFS-a. Brži, jači, veći bolidi a vozači iskusniji i stariji za jednu sezonu. U glavnim ulogama su sada već spomenuti FXR, FZR i pomalo bezrazložno zakinuti XRR. Dakle tri različita virusa napadaju vaše tijelo. Protuotrova nema.

Krenimo redom.

FXR napada vaš imunološki sustav sa 490 KS pri 6200 okr/min i dvolitrenim motorom potpomognut turbo punjačem. Snaga se na sva četiri kotača prenosi pomoću šeststupanjskog sekvencijalnog mjenjača. Ako ćemo vjerovati nekim izvorim onda treba napomenuti da ova jurilica do „stotke“ potroši ni manje ni više 1,6 sekundi. Krajnja brzina 1130 kg teškog bolida se zaustavlja oko 270 kmh. Iako je potrošnja u trkaćem svijetu izražena u postotcima lako je preračunati da potrošnja može iznositi čak 50 litara na 100 km. Vanjštinu ovog dragulja naveliko ističe stražnji spojler napravljen od karbonskih vlakana kao i veći dio cijele šasije. On tu ipak nije zbog estetskog izgleda već ima veliku ulogu stabilnosti vozila pri velikim brzinama. Za stabilnost je sigurno zaslužna i „vuča“ na sva četiri kotača te to ovaj čini iznimno upravljivim i lakim za vožnju te se ovakva jurilica preporučuje vozačima slabijeg iskustva i tanjih živaca.

Sam spomen na FZR i izgovaranjem ta tri „milozvučna“ slova ledi krv u žilama istinskih ljubitelja brzina a i onih koji to nisu. FZR napravljen na osnovi FZ50 i tu priča staje što se tiče ovog potonjeg. Prednji farovi i zadnja okrugla svijetla je sve što ova dva bolida veže u jedno, ostalo je potpuno drugačije. Prijašnje „srce“ ovog čistokrvnog trkača činilo je 3,6 litreni boxer motor s 360 KS. Sada „malo“ prerađeni izvlači punih 490 KS pri 8100 okr/min. Na podlogu se ova snaga prenosi pomoću šeststupanjskog H mjenjača i to na stražnje kotače. Ubrzanje??? Sitne brojke inače nisu vrijedno spomena no ove itekako jesu, impresivnih 1,2 sekunde do „stotke“ djeluju pomalo nestvarno no razna iskustva raznih vozača govore da je to istina i nemamo razlog ne vjerovati im. Krajnju brzinu nisu uspjeli izmjeriti ali se, također, govori da 1100 kg težag bolid potegne i preko 280 kmh. Da bi se udovoljilo potrebama ovog sportaša potrebno mu je opskrbiti oko 60 litara na 100 km. Karoserija je u potpunosti izrađena od karbonskih vlakana, a što se tiče vanjštine najradije bi opisali samo zadnji kraj jer će takav prizor u najviše slučajeva imati vozači koji voze protiv FZR-a. Dakle veliki spojler za stvaranje potiska, okrugla svijetla, difuzor sa tri „kanala“ i dvije ispušne cijevi. Zvučna kulisu koju stvara FZR je zastrašujuća. Bečki filharmonijski orkestar pored FZR-a zvuče kao zagrebački mališani ili neki trećerazredni lokalni bend. Na oko 5200 okr/min, kada je bolid najjači, zvuk se pretvara u svojevrsnu exploziju koja se ispucava direktno iz motora. Već spomenuta „vuča“ na zadnje kotače mnogim neiskusnim vozačima zadaje glavobolje i proživljavaju teške trenutke u karijeri pokušavajući ukrotiti ovu zvijer. Sam dodir papučice gasa na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme rezultira spektakularnom „piruetom“ te će se takvim greškama najviše (i jedino) veseliti gledateljstvo. FZR je iznimno težak za upravljanje što ga svrstava u dosta nepoželjno trkaće vozilo za početnike i one s manje iskustva, a jako cijenjen i voljen će biti u rukama istinskih majstora i znalaca.

Vratimo se početku priče i virusima.

Virusi kodnog imena FXR i FZR se srećom ne prenose razmjenom fluida i dodirom, ali mogu ostaviti trajne posljedice na psihičku stabilnost žrtve. Prvi simptomi i pokazatelji zaraženosti su nesnosno mumljanje i simuliranje turiranja motora, „šlajdranja“ s tatinim autom i vađenje suvozačkog sjedala istog. Krajnje i neizlječivo zaraženi podliježu tetoviranje LFS logoa na leđa te korištenje Eurosuper 95 umijesto kolonjskih vodica.

Ugodna vožnja!!