Osmi susreti Zajednice udruga civilnih žrtava Domovinskog rata “Mali Križ – velika žrtva” u spomen djeci stradaloj u Domovinskom ratu održani su danas u Slavonskom Brodu.

Na spomenik “Djevojčica” ispred Osnovne škole Huge Badalića uz predstavnice udruga, vijence su položili ministar znanosti, obrazovanja i sporta Radovan Fuchs u ime Vlade RH, izaslanik Predsjednika Rrepublike Hrvatske, umirovljeni stožerni brigadir Ivan Obrovac, izaslanstva Grada, Županije, političkih stranaka i djeca brodskih škola i vrtića.

U Domu HVIDR-e održan je prigodni program koji su izvela djeca iz škola i vrtića. O problemima stradalnika Domovinskog rata govorila predsjednica Zajednice udruga Julijana Rosandić. Predsjedniku Josipoviću je tom prilikom poručila, kad se već u nedjelju ide pokloniti srpskim žrtvama rata u obližnjem Sijekovcu u Bosni to mogao odobno učiniti i za djecu stradalu u ratu ovdje u Slavonskom Brodu.

Na popisu djece stradale u Domovinskom ratu su 404 imena, od kojih je 326 obrađeno, a ostala su još u obradi. Najviše ih je stradalo u Slavonskom Brodu, čak 28. (SBonline)

Ovo je sa SBiPortala o zločinu koji se dogodio 03.05.1992. kad je u napadu JNA aviona u podrumu obiteljske kuće poginulo petero djece:

U nedjelju 03.05.1992 velika sjena sa neba je zacrnila Slavonski Brod. Te željezne ptičurine su poput grabežljivaca iz najgorih bajki nesmetano kružile nad brodskim nebom i vrebale svoj plijen. Plijen su im bili građani Broda koji su u borbi za svoje živote sjurili se u skloništa.

I dok su topovski projektili odzvanjali pustim gradskim ulicama za sobom ostavljajući samo prašinu i ruševine tražeći da pokoji geler pogodi koje zalutalo ljudsko meso, u mraku vlažnih podruma stisnutih ruku Brođani su šutili i čekali. Čekali su sa smo jednom malom željom u glavi. Da konačno prestane.

Tako je bilo i u jednoj obiteljskoj kući na Jelasu gdje je bilo i petero dijece. Zažmirenih očiju sa stisnutim ustima im je kroz trepavice izvirila pokoja suza koja je klizila niz obraz krivudajući kako odzvoni detonacija. Sa molitvom u glavi sanjali su o ljuljačkama, igralištima, o svojim prijateljima i svemu onome što djetetu čini radost. I dok su odbrojavali trenutke kada će prestati, i dok su zaokupljali glave tim maštovitim i šarenim dječijim mislima odjednom im se sve zacrnilo pred očima kao da je neko spustio zastor pred njihove molitve i misli. Čuli su samo veliku jeku i kako odlaze iz svoga sna.

Falilo je tako malo ali nisu uspjeli dočekati treutak kada će izaći iz skloništa i nastaviti gdje su stali. Nisu uspjeli nastaviti nogometnu utakmicu u obližnjem dvorištu, bebi obući novu haljinu, nisu uspjeli još jednom pogledati svjetlo.

Toga dana srpski avioni tzv JNA u divljačkom napadu na Slavonski Brod bombardirajući po gradu su pogodili obiteljsku kuću . U podrumu te kuće poginulo je petero najmlađih sugrađana i još dvoje odraslih. Nakon napada djecu su izvlačili iz ruševina i njihove bespomoćna tijela su nosili u rukama poput plišanih igračaka. Sjećajući se tog dana svakom živom svjedoku se u sekundi pojavi knedla u grlu ne vjerujući da se to dogodilo baš pokraj tebe. Pokraj tvoje kuće ili dvije ulice dalje.

Nekoliko godina kasnije na isto vrijeme zločinački je napadnut grad Zagreb u znak odmazde na oslobodilačku akciju Bljesak. U napadu je ubijeno šestero ljudi jedan manje nego u samo jednom napadu na Slavonski Brod. Zagreb više nikada nije napadnut ali su se svi pobrinuli da za ovaj zločin krivci odgovaraju.

Krivac za napad na Zagreb je iza rešetaka a zločin u Zagrebu se obilježava na sva zvona. Elita vladajuće strukture svake godine postavlja vijence, pali svijeće, sadi cvijeće i pušta suze dok za djecu iz Slavonskog Broda vjerojatno niti ne znaju a što je najžalosnije pretjerano se ni ne trude da saznaju.

Za pokolj brodske dijece čiji se broj popeo na ukupno 33 niko nikada nije odgovarao i niko nikada nije izrazio volju da se pronađe krivac. Koja je razlika ? Pitamo se i tražimo odgovore u sebi i u drugima i svi sliježu ramenima bez odgovora. Osim što se ne traže odgovorni krvnici i banditi koji su pobili razred brodske djece niko ih se ne sjeti osim nas Brođana. No i naše sjećanje je mršavo i blijedo pa grubo moramo priznati i bijedno.

Samo predstavnici Grada Slavonskog Broda gradonačelnik Mirko Duspara sa zamjenicima su obilježili ovaj dan dok ostatak sugrađana vjerojatno niti nezna točno datum kada se to dogodilo. Vrijeme je da ga obilježavamo svi i da 03.05. postane dan kada ćemo paliti lampione i svijeće po cijelom gradu kao i na dan sjećanja žrtve Vukovara. Jer ako se mi ne sjećamo svoje žrtve ONI će se sjećati još manje.